Dragi naši, još uvijek naši, osmaši….
Došao je i ovaj dan….dan , datum koji će u vašim dokumentima biti zapisan kao: prestao/la polaziti Osnovnu školu Sesvete radi završetka školovanja…
I drago mi je….da, drago mi  je ……..(ha, ha… jesam vas….)
Da, drago mi je što sad stojite ovdje, pred nama na kraju jednog dijela životnog puta…tako odrasli, ozbiljni, sređeni…prekrasni mladi ljudi…
Drago mi je što sam bila dio tog vašeg odrastanja i sazrijevanja…
Drago mi je što sam nemalo puta, kroz razgovore (ma kakvi oni bili: kratki, dugi, oštri, usputni, blagi) ulila u vas bar pokoju pozitivnu vrijednost…
Drago mi je što su moje pedagoške mjere nebrojeno puta bile nezapisane na papiru, a zapamćene u našim očima punim međusobnog razumijevanja i zahvalnosti.
Drago mi je da u ime vaših razrednika, vaših razrednih i predmetnih učiteljica i učitelja, stručnih suradnica, mogu reći da smo ponosni što ste upravo u ovoj našoj školi od malih zaplašenih đačića stasali u ovako samopouzdane i odgovorne mladiće i djevojke…ups…to tek postajete….
Drago nam je da ste baš u ovoj, našoj, OŠ Sesvete naučili prva slova, savladali prve računske operacije, progovorili prve strane riječi, odigrali prve utakmice, izradili prve makete, nacrtali prve crteže i mentalne mape…
Drago nam je da ste pod našim okriljem poslali prvo ljubavno pismo i sms, upoznali prvu simpatiju, zagrlili (i poljubili, ups!) prvu ljubav, otplesali prvi ples, pustili prvu suzu ljubavnog razočarenja….
Drago mi je da smo vam upravo mi nerijetko puta bili sigurno utočište od nemilih događanja i što smo vaše djetinjstvo činili mirnijim i veselijim…..
Drago mi je što ste bili tako različiti u svojim sposobnostima, zalaganjima, izražavanju i duhovitostima, nespretnostima, u svom odrastanju jer upravo to daje draž svakoj generaciji, to nas podsjeća kako je lijep naš poziv, postavlja zahtjeve pred nas kao učitelje.
Drago mi je da kao ravnateljica svih vas, i učitelja i učenika, mogu osjećati da smo zajedno rasli, zajedno učili jedni od drugih, vi od nas, mi od vas, da međusobno prepoznajemo naše duše koje ćemo uvijek pamtiti…..
Od jeseni i naša škola postaje Škola za život! Od jeseni!? Vama, prijašnjim, budućim generacijama, mi smo bili veeeeelika škola za život – davali smo maksimalno obrazovnih, odgojnih, ljudskih znanja  i predložaka….znamo, vidimo to danas da ste ih usvojili.
Od jeseni krećete u neku drugu, srednju Školu za život…..i drago mi je, znam da ćete biti uspješni i tamo…mi smo vam ulili taj pobjednički i uspješan mentalitet….
Drago mi je, znam da ćete stasati u uspješne i odgovorne ljude, građane, roditelje…a da smo u temelju svega toga bili mi, mi koji ovdje stojimo, radimo, mi u OŠ Sesvete.
A vjerujem da je i vama drago i da ste ponosni što ste bili naši učenici, što će na vašim svjedodžbama pisati OŠ Sesvete, što ćete se uvijek moći nazivati Badelovcima, da ćete uvijek, s dozom poštovanja,  moći reći da ste nekog od nas imali u svom obrazovanju….

A vama, poštovani roditelji, moram reći da mi je drago i zahvaliti  vam što ste odabrali našu školu i povjerili nam odgoj i obrazovanje, odrastanje svoje djece, što ste u pokojim teškim trenucima sazrijevanja imali maksimalno povjerenje u našu stručnost i prepoznali naše dobre namjere.
Uvjerena sam, gledajući ih sada, na kraju njihovog osnovnoškolskog puta, da ćemo se svi zajedno jednog dana dičiti ….
I još jednom, drago mi je, da imam čast, danas, uputiti vas u život…Sa srećom!

Ravnateljica Katica Sesjak