Studeni je uvijek nekako „težak” mjesec. Odmah na početku prisjećamo se svojih najdražih koji više nisu s nama. Studeni je vrijeme kada nam se nakupilo već toliko gradiva da gotovo svaki dan imamo neku provjeru, umnu mapu, vrednovanja, samovrednovanja, izlazne kartice...

U studenome postaje hladno i vlažno, svi nekako zaboravljamo na pozitivne strane života. Nema Sunčeve energije koja će nam dati malo optimizma i vedriji duh. Sredinom mjeseca ponovno palimo svijeće, opet za one drage ljude koji više nisu s nama. No ovaj ih put palimo u koloni sjećanja, po Vukovarskim ulicama u svim gradovima i pokraj spomenika. Prisjećamo se poginulih ljudi koji su branili našu domovinu i omogućili nam da danas imamo samostalnost. Palimo svijeće posebno za Vukovar i Škabrnju. Suosjećamo. Molimo se. Vjerujemo da i oni tamo negdje gore mole za nas da prebrodimo ovaj nevidljivi rat koji se uvukao među ljude. Mole se da više ne bude bolesti, potresa, otuđivanja.

Tom prigodom prikupili smo iz kuće sve uspomene koje su nam naši očevi, stričevi i djedovi sačuvali iz Domovinskog rata. Izložbom smo im odali počast kako bi živjeli vječno u našim srcima i kako ne bi pali u zaborav. Slava im!

tekst napisala Literarna skupina OŠ Sesvete

Izložbu pogledajte u foto-galeriji.