preskoči na sadržaj

Osnovna škola Sesvete

Login
Tražilica
Kalendar
« Ožujak 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji

Oglasna ploča
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: nema podataka
Anketa
Koliko često koristite e-dnevnik




Himna naše škole

Himna naše škole

Sesvete su naše mjesto,
Sesvete su naša škola,
Sesvete su naše župe,
Sesvete su Prigorje.
 
Poslušajte pjesmu našu,
molimo za pažnju vašu:
Sesvećani mi smo svi,
dio Zagreba smo mi.
 
Prva brojka, stih i slovo,
bilo nam je sve to novo.
Prijateljstvo, ljubav, svađa,
sve u školi to se rađa.
 
Učenika puno ima,
učenice velika briga.
Učiteljice su prave,
učitelji hladne glave.
 
 
Tu se uči, čita, zbraja,
igra, pleše, pjeva, svira.
Puna znanja kao knjiga
za sve nas je velika briga.
 
Knjige, klupe, imenici,
zadaće u bilježnici.
Hoćemo mi i sve znamo,
zlatne snove sanjamo.
 
RAP: knjige, torbe, brige, teke, sve je to za nas,
povijest, zemljopis i jezik
učimo na glas
biologija života, kemija i spoj,
matematika baš uvijek, fizika kao grom.
 
Likovna i glazbena kulture su svijeta,
tehnička je radost, tjelesna je zdrava,
vjeronauk svagdašnji, izborna i dodatna,
ali sve to skupa vrijedi za papir koji slijedi ...
 
 
 
Škola naša, škola stara,
škola znanja i saznanja.
reći ćemo mi njoj hvala,
za sve što nam je dala.
 
Prek stočetrdeset stara
Dobre ona ljude stvara.
Nije lako marljiv biti,
starije naslijediti.
 
Lijepa naša dom je moj,
Prigorje u srcu mom.
Škola nam je drugi dom,
sretni smo u srcu svom.
 
Prva ljubav, prva radost,
prijateljstvo, sretna mladost.
Nek vas ove riječi sjete
naše škole Sesvete.
 

 

Priloženi dokumenti:
himna mp3.mp3

Korisni linkovi

 

 

 

Priloženi dokumenti:
PRIJEVOZ UCENIKA - 2016.-2017..pdf

 

 

Mladi pjesnici pjesme i priče smišljaju pod vodstvom prof. Danice Sudarević.

 

NAŠI RADOVI :

LIDRANO 2015.

 

 

I to ti je neki život

 

Svaki se dan u 7 budim,

zbog tog već ludim,

za pravim  odmorom žudim.

 

Ujutro škola redovna,

pa dopunska, pa dodatna,

nakon toga glazbena,

ma, naporno do bola!

 

U redovnoj školi milosti nema,

svaki dan test nam se sprema.

Pita? Ne pita?

Koja hrpa dilema!

 

Svaki dan, poslije redovne,

na dodatnoj ostajem.

Dodatna ova, dodatna ona,

više i ne znam koja!

 

A onda, kad pomislim

da mogu kući,

u glazbenu il' strani jezik

će me odvući.

 

I tamo me dotući.

 

 

                                   Martina Bencek, 7a

 

 

 

Jedna za mamu

 

Godine smijeha,

mjesece briga,

tisuće suza,

ljubav i sreću

 

od malih nogu

do školskih dana,

nikada, mama,

zaboravit neću.

 

Cijeli svoj život

ti si mi dala,

zato ti sada

šapućem HVALA. 

 

                   Valentina Dušak, 6.c

 

 

 

 

 

 

 

Tin, moj veliki brat

 

Ja i moj brat

stalno vodimo rat.

Stalno se zbog nečeg svađamo,

a noću se čarapama gađamo.

 

Ali, jedan drugog štitimo

i ponekad se nečim podmitimo,

pomogne mi u nevolji,

jasno, kad je brat najbolji!

 

 

                            Leon Koružnjak, 6.b

 

Moja sestra

 

Moja je sestra

šaljiva, mala,

vrckasta, draga.

 

Nježna kao maslačak,

lijepa kao dama.

 

Smiješak je njen poput sunca,

suza njena kao kristal sjajan.

 

                            Monika Dobrić, 6.a

 

 

 

 

 

 

Sestrica

 

Vragolasta, živahna

sestra je moja,

mada ponekad

nije baš svoja.

 

Da kratku kosu nema

bile bismo iste,

no po osobinama smo

- suprotnosti čiste.

 

Ali, da nje nema,

usamljena bih bila.

Kome bih tada

svoje tajne otkrila?

 

                   Katarina Štukar, 6.c

 

Moj djed

 

Moj djed

na glavi ima

čuperak sijed.

 

Godine mu prolaze,

godine mu lete,

al' on se voli

igrati ko dijete.

 

                            Klara Mišković, 6.b

 

 

 

 

Iskreno sam zaljubljen.

Ljubav je sveta.

Pjesma i crvena ruža.

 

                    Bruno

 

 

Ti si moja ljubav,

ti si meni sve.

Učinio bih sve za tebe.

 

                    Luka

 

 

 

Gledam te.

Shvaćam da ti si sve

što želim.

 

Nemam te

a dajem sve,

da budeš

moja jedina.

 

Evo ti srce,

duša i tijelo.

Shvati da

VOLIM TE.

 

                    Bruno

 

 

 

Jučer mi se jedan glas

javio u snu.

Znao sam da je to Bog.

 

Rekao mi je: Jedan je anđeo

iz raja pobjegao.

 

Nisam te izdao.

 

             Pjesnik

 

 

 

 

 

 

 

Volim tvoje oči,                            Ti si moja.

volim  tvoj nestašluk.                          Svaki tvoj pogled

Volim tvoje pismene poruke        Lomi me na pola.

jednako kao i tvoje ruke               Lako je voljeti te.

koje su uvijek tu,

za mene, u dobru i zlu.                                      Martin

 

             Sara

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ljubav je sjaj,

Ljubav je obveza,

Simbol saveza

Dok ne dođe kraj.

 

Ne ostavljaj me,

Bojim se.

Pogledaj me,

Smijem se.

 

Vjeruj mi,

Volim te.

Pomozi mi,

Trebam te.

 

             Ivana

 

 

 

 

 

 

 

 

Voljeti je lijepo, voljeti je lako,

ali kao ja ne može baš svatko.

 

             Ivona

 

 

 

 

 

 

 

Ljubav je kao spoj

koji se ne odvaja.

 

Drži se čvrsto

i ne da se nikom,

baš kao magnezij s kisikom.

 

Moja prijateljice,

moja kemijska ljepotice,

ljubav je cvjetić blistavi.

 

             Kristijan

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

O ljubavi pisali:

Martina Bencek,

cure i dečki

iz 7.a razreda

                        

 

 

 

 

 

Moja prva pjesma      

 

 

 

Bilo je sunčano subotnje popodne. U vrtu sam s obitelji brao jesenske plodove: šljive, jabuke, orahe i kruške.

Nešto kasnije pridružio nam se moj prijatelj Kristijan s mamom. Došao mi se zahvaliti što sam mu posudio bilježnice i neke knjige kad ga nije bilo u školi jer je slomio ruku. Lijepo smo se družili, no kad su odlazili, Kristijanova mama spomenula je ime jedne osobe iz škole. Kad sam čuo to ime, sav sam se smeo, prisjelo mi je i branje jabuka i hrskanje oraha. Odjurio sam u kuću i tješio se uz pjesmu „Nemoj me zaboravit“ Miroslava Škore.

Otada mi je vrijeme postalo teško i gorko. Sutradan – još gore! Stalno mi se to ime mota po glavi i shvaćam da sam teško zaljubljen. Ništa ne mogu napraviti, a da ne mislim na nju. Jedem – ona, gledam televiziju – ona, slušam glazbu – ona, čak i kad spavam, eto ti je! Ništa bez nje! Kao da živi u meni. Ne znam što da radim, jednostavno ne znam!

Petak je. Svi su pred školom i čekaju početak prvoga sata. Još uvijek me drži. Kad je završila nastava, otišao sam doma  - i ništa bolje. A onda mi je sinulo: napisat ću pjesmu.

Tako je nastala moja prva pjesma. Naravno, o njoj. Naslov joj je, naravno, njezino ime. Kad sam završio sa zadnjim stihom, bilo mi je puno lakše. Sve svoje osjećaje prema njoj unio sam u tu pjesmu i u nju ih zaključao. Otada su mi dani puno lakši.

 

 

                                                           PJESNIK 54321-Bruno Vlahović

                                                                                              6. r.

 

            

 

Oko moje hiže

 

 

 

 

 

Ima jedna hiža,                                                          Ptičeki negde z drveća kričiju.

moja hiža,                                                                  Mamicu zoveju.

najlepša v kraju.                                                         Gumbeki beli i črleni

Bela vsa,                                                                    mi se smejeju.

črlenega krova,                                                          Mirisom mame.

s velikim, zelenim vrtom.                                          I rože cveteju,

                                                                                  črlene, žute i bele.

 

Vu vrtu mam jabuke črlene.                                      Zajdem van:

I žute.                                                                        sončeko zlatno

I zelene.                                                                     na nebu stoji                          

I loze mam.                                                                pak me pozdravla.

Vino bumo delali.                                                      Vidim suseda.

Jagode sam kaj ne dozreju,                                       Velim: „Dobri den, sused!“

i paradajzi i krompiri i šalata.                                    „Bog daj, dušo!“ veli on.

                                                                                  Opet cucka vodi v šetnju.

 

Moj črno - beli maček                                                Prijateli me zoveju.

me z obloka gledi.                                                     Idemo v školu.

Obed čeka.                                                                Oblečem se,

I žuti je tu.                                                                 zemem torbu,

Našel je mišeka pa ga lovi.                                        zaklučam

i gurnem kluč v žep.

 

Gledim svoju hižu

i žal mi je kaj idem.

Bi sad koju voćku vbrala,

al vrnula se bum.

Skoro.

 

 

 

 

                                               Martina Bencek, 6.a

 

 

 

.

 

 

 

 

LIDRANO 2015.

 

 

Piši

 

Izrazi svoje misli na papir.

Napiši suze, sreću il' ljutnju.

Izrazi tugu.

Tugu zbog ljubavi,

Prijateljstva il' samo

Jedinice u školi.

 

Plači na papir ako treba

Il' se smij,

Smij se ako želiš.

 

Smij se u stihu,

U drami il' u prozi.

Smij se dražesno,

Ma, smij se svim  srcem!

 

Izrazi svoje misli na papir.

Napiši suze, sreću il' ljutnju.

 

                        Valentina Dušak, 7.c

 

 

Teku školski daniTakvoga želim

 

 

Pitali su me

kakvoga dečka želim,

a ja im  nato velim:

 

„Željela bih dečka koji je „in“,

koji je zgodan i fin.

Kosu dugu imati mora,

treba biti muževan i fora.

 

Pametan mora biti,

nijednu tajnu mi ne smije skriti.

Viši od mene, po mogućnosti,

da mu ne fali hrabrosti ni odlučnosti.“

 

Možda takvog dečka negdje i ima

kojemu cijeli ovaj opis štima.

 

 

                    Martina Bencek, 7.a

 

Padeži

 

Gledam u nebesa

i vidim čudesa.

 

Na nebu ispružio se nominativ

kao div.

 

Onaj genitiv

izgleda mi nekako siv.

 

Al' zato dativ

po naravi je, vidim, živ.

 

Onda akuzativ

koji se pravi da nikad nije kriv.

 

Čudni vokativ

veselo uzvikuje: Živ, živ!

 

Pa dođe lokativ

i stalno gleda riječni sliv.

 

Čini mi se pak da se instrumental

priprema za neki bal.

 

Na kraju su padeži

moji prijatelji.

Makar po izgledu čudni,

u svakoj su rečenici budni.

 

                       

                        Antonia Kurtović, 5.d

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Matematika

 

Kad je matematika,

sve je puno

zadataka.

 

Oduzmi, zbroji,

množi, dijeli,

tko bi zapamtio

redoslijed cijeli?!

 

Zbirka zadataka,

udžbenik pun  problema,

u testu često greška,

ponekad ocjena teška.

 

Matematika je

nekome laka,

nekome noćna mora,

al' naučiti se mora.

 

 

                        Antonia Kurtović, 5.d

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Đačke muke

 

Potrudim se često

da sa školskog puta

skrenem te zakasnim 

bar deset minuta.

 

Jer, kome se zbog škole

u sedam buditi da,

kad nas tamo čeka

prava dosada?!

 

Šest sati štrebaš

i petice vrebaš.

Stanovništvo Europe,

razlomci, zamjenice,

a ti van kroz prozor gledaš.

 

Izvana te sunce vuče za nos:

preživjeti nekako tih pet dana,

dočekati vikend, u tome je štos.

 

A onda – sve ispočetka,

od ponedjeljka do petka.

 

 

                                   Valentina Dušak, 7.c

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Geografija

 

Ne znam čega se bojim više:

biologije, geografije il' matiše.

 

Doduše, mislim  da je geografija

najstrašnija:

da dobro napišeš ispit,

moraš biti lukav kao lija.

 

Najviše strahujem

od profesorice,

da iz odgovaranja

ne pokupim jedinice.

 

Po meni, iz geografije bih samo

trebao znati

gdje živim ja i moja mati.

 

 

                        Leon Koružnjak, 7.b

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tjelesni

 

Najbolji predmet

jer iza svega stoji

nogomet!

A kad graničar krene,

iskoče mi sve vene.

Košarka traži

da do koša stignem

 

Moja ljubav

 

Ljubav moja za mnom

nije pustila ni suzu.

A ja za njom…trunem.

 

     - - -

 

Mila moja,

gdje si dosad bila?

Ljubav mi se krila.

 

          Vitan Bukvić, 6.b

 

 

 

 

 

 

 

 

Ljubav

 

Ljubav je nešto posebno

što ne možeš objasniti.

 

Ljubav nema granica,

kao ni kiša suza.

 

Ljubav zna biti lukava,

kao gladna lisica.

 

Eh… ta ljubav!

 

                   Antonio Ivić, 6.a

Što je ljubav

 

Ljubav može biti mala

i velika,

može biti slijepa.

Kad je tu,

imaš leptiriće u trbuhu.

Zaljubljen si do ušiju.

Ljubav vlada tvojim srcem.

Sunce tebi sija

i kada je kiša.

Ljubav je tu,

pokraj tebe.

 

          Monika Dobrić, 6.a

 

 

 

 

Sjećanje

 

Sjećam se ljubavi stare:

zvala se Mare,

voljela je more

i visoke gore.

 

Lijepa sjećanja na nju imam,

ali, dok govori o cipelama, odmah gibam.

Svatko na svoju stranu otišli

i tako se…razišli.

 

            Leon Koružnjak, 6.b

 

 

Ljubavne muke

 

Meni se sviđa osoba prava,

mira mi ne da.

Što god radim, vidim nju.

Što god dirnem, osjetim nju.

Osjećam da sam bez nje

kao čovjek bez sunca i topline. 

 

                Kristijan Nothhaft, 6.a

 

 

 

 

 

 

Čekam

 

Ljubav još ne poznam,

al jedva čekam da doznam.

 

Čula sam da je krasna,

kao prava basna.

 

Na oblacima letiš,

nastavu remetiš.

 

Pod satovima si loš,

Ljuti se profesorica Groš.

 

Još svoju ljubav nemam,

ali naći ju se spremam.

 

                   Martina Bencek, 6.a

 

Ljubavna gnjavaža

 

Ljubav bi trebao

imati svatko,

no mene ljubav

baš i ne zanima.

 

Ma daj, tko još želi

ljubavna pisma

i iznenađenja

smišljati danima?!

 

Ljubav još nije za mene

- to neću kriti,

al' tko zna, možda će,

jednoga dana, biti.

 

                        Valentina Dušak, 6.c

 

 

 

 

 

 

Ljubav

 

Ljubav… Ono nešto kada se osjećam posebno, čudno. Kada me preplave osjećaji. Posebni i jedinstveni. Ono kada mi glavu ispune misli o nekim osobama. Osobama na čiji spomen mi srce zatreperi i nastane sjaj u očima.

 

                                         Barbara Barišić, 6.c

 

Čekanje

 

Ja ga volim,

al ne znam kako da to progovorim.

 

Obrazi mi se crvene

kad čujem njegovo ime.

 

Stalno mucam,

ponekad štucam.

 

Možda će me pogledati jednog dana

i reći ću mu to tad sama.

 

                            Klara Mišković, 6.b

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Skroz zatreskana

 

 

Zatreskana sam u dečka jednog,

ne baš marljivog i vrijednog.

Al zato je zabavan sav

i tuče se ko lav.

Nevjerojatno je jak,

družit se s njim poso je lak.

Kosa mu smeđa strši s glave,

oči mu crne, a ne plave.

Frajer je pravi,

prijateljica me zbog njeg davi.

U školu rani,

uvijek me brani.

Igrice voli,

za žvake me moli.

Zgodan je baš,

da mu poljubac daš.

 

          Martina Bencek, 6.a

 

  

 

 

   Snalazim se                             Škola me čeka

 

U petom razredu                                          Škola me čeka.

Snalazim se ja.                                             Čeka da uđem

Petice frcaju,                                              I  zakoračim njenim hodnicima.

Tek koja jedinica.

                                                                       Škola čeka

Stalno mijenjamo učitelje,                           Da se zvono oglasi

Na hodniku je prava frka,                            I djecu razveseli.

I učionice mijenjamo

Pa katkad nastane zbrka.                            Čekam školu

         Klara Mišković, 5.b                            Da vidim prijatelje.

                                     Veselim joj se.

 

Škola

 

Počela je škola

Zanimljiva jako,

Njoj se, mislim,

Veseli baš svatko.

 

No, naše učiteljice

Iz četvrtog nema!

Prvašićima sada predaje,

Zato nas je uhvatila trema.

 

Ništa zato,

Pomislim ja:

Viđat ćemo je

Na školskim hodnicima.

 

Sada smo dobili

Učitelje nove.

Veselit ćemo se puno

I godine ove.

 

                            Valentina Dušak, 5.c

 

 

Novosti iz petog razreda

 

U petom razredu

Sada sam ja,

U tijeku je

Nova školska godina.

 

Zadaće, čini mi se,

Ima sve više,

U knjigama, nažalost,

Mnogo više piše.

 

Geografija, povijest,

Novi predmeti su tu,

Al ja ipak pozdravljam

Novu školsku godinu.

 

 

Valentina Dušak, 5.c

 

PROLJEĆE

 

Proljeće

 

Lijepo vrijeme došlo,

ružno prošlo.

 

Priroda se budi

i svijet ludi

zbog ljubavi u zraku,

crvene boje u maku.

 

Ptice toplom proljeću kliču,

djeca od radosti viču.

Iz podruma bicikle vade,

a bake u vrtovima povrće sade.

 

Leon Koružnjak, 5.b

 

 

Visibaba

 

Visibaba mala

raznježila nas

svojom pognutom glavicom.

 

Stoji ponosno u travi

i gleda u daljinu:

to novo proljeće stiže.

 

Vrapčići će joj pjevati

jutarnju pjesmu,

miris šume je zadiviti.

 

Dora Ištvanić, 5.b

 

 

Stiglo je proljeće

 

Po livadama visibabe zvone,

ptice na granama zelenih stabala cvrkuću,

svjež miris biljaka opija.

 

Na gorskim pašnjacima

zeleni se trava .

Šum toplog vjetra prodire u drvene kuće.

Proljeće svoje cvijeće po svijetu sadi.

 

Vitan Bukvić, 5.

 

 

Visibaba

 

Čim proljetno sunce grane,

taj mali cvijetak počne brojit dane.

 

Da probije snijeg, koristi svu snagu,

ugledati želi livadu dragu.

 

Njezin zvončić bijeli

svakoga veseli.

 

Djeca ubrati je žele,

radost im je ona i veselje.

 

No, svatko dobro zna:

ona je biljka zaštićena.

 

Katarina Štukar, 5.c

 

 

Maslačak

 

Tople i žarke

sunčeve boje

najdraže su

boje moje.

 

Jer i sam sam

boje žute,

a pčelice hitre

me ne ljute.

 

One nektar

prikupljaju vrijedno,

                oprašuju me –

               nije mi svejedno.

 

Dok veselo čekam

sunca tračak,

vi već znate:

ja sam maslačak.

 

Valentina Dušak, 5.c

 

 

Šafran

 

U proljeće cvjetam,

u šumi se skrivam,

po danu vas gledam,

po noći snivam.

 

Bio ja ljubičast

ili možda bijeli,

zovem se šafran,

sunce me veseli.

 

Valentina Dušak, 5.c

 

Očekivanje proljeća

 

Mislim: blizu je, brzo će doći.

Osluškujem njegove prve korake –

doziva sunce, zelenu travu i cvijeće.

Da, to je znak: sve mi je bliže

i bliže.

 

Zimu već polako gura u zaborav,

a sebe mi dovodi pred oči.

Oblaci tamni putuju na dalek put,

Sunce će me grijati.

 

Sigurna sam: blizu je, brzo će doći.

 

                   Tereza Šarić, 6.d

 

 

Sunce

 

Na nebu samo

jedna velika žuta točka.

Sunce je napokon tu.

 

                   Sara Vobožil, 8.c

 

 

Radost

 

Sunce blista, snijeg se otapa.

Ptičice na drveću

cvrkuću.

 

                   Doris Ćosić, 6.c

 

 

Visibaba

 

Gledam u travu:                     U zelenoj travi se skriva,

Ne vidim joj glavu.                 Ko neka diva.

Pogledam bolje:                      Zelen joj list,cvijet bijele boje.

Evo nje dolje.                         Te joj boje baš dobro stoje.

                                              

                                               Antonija Bilić, 6. d

 

 

Zeleni tragovi

 

Vidim: vani sunce vlada,

Vedro nebo, cvijeće, stabla.

 

Proljeće je stiglo

I za sobom počelo

Ostavljati

Zelene tragove.

 

Zeleni sag

Prekrio je zemlju.

Obojao pogled

Svježom zelenom bojom.

 

                            Tereza Šarić, 6.d

 

 

Sunčan dan

 

Sunce sjaji:

Priroda se budi,

Čujem ptice kako pjevaju.

 

Nebo se plavi,

Bijeli oblaci.

Proljeće dolazi. 

 

            Nikolina Mijatović, 6.c

 

 

ZIMA

 

Zima

Ona je stigla,

Već je tu,

Da nam ko u snu

Uljepša godinu.

 

Njena bjelina

Uokviruje naš kraj.

I kuća i gaj

Su kao pravi raj.

 

Vozači automobila

Baš je i ne žele,

No njene boje bijele

Djecu najviše vesele.

 

Ona je tu

Kad je hladno svima,

Kada snijega ima,

Ime joj je – zima.

 

Valentina Dušak, 5.c

 

Snješko i ja

 

Snijeg je svu prirodu zabijelio

I svakome radost podijelio.

 

Veliku grudu brzo napravim

I snješku svome tijelo sastavim.

 

Još malo i snješko će biti tu,

Živjeti u svome zimskom životu.

 

Šešir na glavi dobro će mu stajati,

Od vjetrova  hladnih ga zaštititi.

 

Šal i topli kaput na sebi će imati

Da ga svakog trena mogu ugrijati.

 

Barbara Barišić, 5.c

 

Ne volim zimu

 

Jesen prođe,

Zima dođe.

Kroz prozor gledam tu zimu

I pišem ovu rimu.

Prijatelji zovu me na grudanje,

Ali od zime ja bježim,

Od snijega se ježim.

Sad mogu dignuti sve četiri u zrak

Jer praznici su MRAK!

 

Leon Koružnjak, 5.b

Božić

 

Božić dolazi,

Knjige u ladicu spremam.

 

Volim Božić,

Najljepši blagdan.

Isus se tada rodio.

 

Bor bliješti,

Lampicama i kuglicama

Prekriven.

 

Hitro prema boru potrčim.

Dar ugledam:

Radost se u meni budi.

 

Nikolina Mijatović, 7.c

 

 

Zima

 

Zima je bijela,

Baš to sam htjela.

Kućice male,

Ljudi vatru pale.

 

Snijeg pada,

Božićna tišina vlada,

Veseli ljudi

Dobre su ćudi.

 

Antonija Bilić, 6.d

 

 

Bož

 

Božić,

Najljepši blagdan.

 

Jaslice, okićen bor,

Radost, sreća i ljubav.

 

S obitelji se veselim

Rođenju

Krista.

 

Marta Raguž,

 

 

Snjegović

 

On je od snijega

I svi vole njega.

 

Od mrkve mu je nos,

Na snijegu stoji bos.

 

Na glavi mu šešir mali –

Baš ništa mu ne fali.

 

Andrijana Bilić, 6.d

 

 

Sretan Bož

 

Spojile se kazaljke sata.

Božić je pokucao na vrata.

 

Dok se darovi stavljaju pod bor,

Iz crkve se čuje zbor.

 

Jaslice male

Pod bor su stale.

 

Dječica čekaju da dođe zora,

Da saznaju što se krije ispod bora.

 

Sretan Božić i godina Nova-

To vam želi cura ova!

 

Mateja Bonić, 6.d

 

 

Pahulje

 

To su samo male bijele točke,

Mislila sam.

Puno ih je i pogled mi na prirodu

Uskraćuju.

No kada se spoje, one čine sliku,

Zajedno čine jednu bijelu bajku,

Bijelu bajku koja privlači, smiruje.

 

Kako to da mi nijedna nije

Zanimljiva,

A zajedno su tako posebne?

Zajednica ih čini posebnima.

 

Tereza Šarić, 6.d

 

 

Badnja večer

 

Gledam kako snijeg pada.

Pahuljice male, bijele,

Na grad se spuštaju.

 

U kući kitimo bor

Šarenim kuglicama i lampicama.

Pismo pišem Djedu Mrazu:

Dar pod borom očekujem.

 

Božić u meni radost budi.

S obitelji poklone otvaram,

U sreći slavimo.

 

Nives Mišić, 6.c

 

 

Zima

 

Sve je bijelo.

Mraz je prekrio drveće,

Magla se odmara.

 

Vani je hladno.

Vjetar puše,

Sunce se sakrilo.

 

Sve je bijelo.

Nema više šarenog lišća,

Zima briše jesenske slike.

 

Sve je bijelo.

Zima dolazi.

 

                        Mateja Bonić, 6.d

 

 

Zimska čarolija

 

Jutro je.

Probudim se.

Vidim: led,

sve je oko mene bijelo.

Što je to?

Shvatim: zima,

to je zima,

hladna zima.

 

Za čas

vadim klizaljke iz kutije

i osjetim:

zimska čarolija je tu.

 

 

Klara Mišković, 5.b

                               Nikolina Mijatović, 6.c

 

AH, TA LJUBAV ...

 

Ljubavni jadi

 

Ajme!

Imam leptiriće!

Leptiriće

u trbuhu!

 

Koliko pojasa

ima na Zemlji?

Žarki, možda rumeni,

crveni? Jao meni!

 

Uf, te točkice,

dekadska mjesta i decimale,

a u zadnjoj klupi

vidim oči plave.

 

Pogled mi tamo

neprestano skreće,

a u glavi mi se svijet

okreće, okreće…

 

Previše vremena

profesorici tratim,

najbolje je da se tek

na popravni vratim.

 

Ah, ta ljubav!

 

                   Valentina Dušak, 5.c

 

Zašto on

 

Primjećuju li me dečki ili ne,

briga me,

ali želim baš

da me primijeti

moj sedmaš.

 

Ja gledam njega,

on mene ne,

zabavlja se.

 

Svi govore

da nije lijep on,

al meni je u glavi

drugi ton.

                            Klara Mišković, 5.b

 

 

Teška muka

 

Uhvati me strah,

pretvorim se u prah.

 

Volim dečka dva,

ne znam za kojeg ću se

udat ja.

 

Tko zna što me još čeka?

Udaja je, srećom, daleka, daleka…

 

                            Klara Mišković, 5.b

 

 

Moje male radosti

 

Moja radost - bombončića dva,

par plesnih koraka.

 

Mjesec, sunce, zvjezdice

- moje male srećice.

 

Najveća mi je sreća

stajati ispred škole

jer me tamo ljubav zove.

 

U školi se pravim važna

jer pred njim moram

biti snažna.

 

U školi dobivam petice

i ispravljam jedinice.

 

Moram se jako mučiti

jer želim puno naučiti.

 

                  Klara Mišković, 5.b

 

Tajna

 

U srcu mome tajna želja stoji

i dane do svoga ostvarenja broji.

 

Iz dana  u  dan

ona hitro hoće van.

 

A kada on za nju sazna,

to više neće biti tajna.

 

                            Barbara Barišić, 5.c

 

Lijepo je biti zaljubljen

 

Kada se zaljubiš,

O školi uopće ne misliš.

 

Osmijeh s lica ne silazi,

A on ti iz glave ne izlazi.

 

Lijepo je biti zaljubljen:

Daleko od svega,

                                                                   Misliti na njega.

                                                                                                               Nives Mišić, 6.c

 

RAZNORAZNO...

 

Moj bicikl i ja

 

Biciklom niz brdo volim juriti.

Ljudi mi govore: ne treba žuriti!

Ali, ja volim brzo ići.

Pazite, Leon putem piči!!!

 

Na svom biciklu vozit se volim,

samo se, usput, Bogu molim

da na nekog ne naletim

jer onda i ja letim.

 

Oprezno vozite i pazite:

ne daj, Bože, da me zgazite!

 

                            Leon Koružnjak, 5.b

 

Želje

 

I želje imaju želje:

žele ostvariti sebe.

Neostvarene želje

samo sjede u kutu,

nitko ih

ni pogledati ne želi.

 

                            Katarina Štukar, 5.c

 

 

Sve više znam

 

Svakakve misli motaju se

po glavi mojoj:

nešto čudesno,

neostvarivo,

a ponekad i nedopustivo.

Svaki dan  - nova želja,

svaka želja - novo iskustvo,

svako iskustvo - sve više znam

o stvarnosti,

o životu.

 

                            Ema Vrdoljak, 5.c

 

 

Malo drugačija pjesma

 

Danas:

Slušam glazbu cijeli dan,

uopće ne idem van.

 

Sutra:

Kako je dosadno kada se uči,

želim biti vani, a ne u kući!

Tenisice, haljine i cipele nove:

sviđaju mi se ove, ove i ove!

 

Svaki dan:

A onda iz druge sobe čujete:

„Ah, to moje dijete!“

                            Valentina Dušak, 5.

 

Vuger potok

 

Ima jedan svijet. U njemu moje mjesto. Uz njega potok – Vuger potok. Izvire razigrano i veselo žubori. Ponosi se svojim tokom. Pjevaju mu vrapčići, šuma ga pozdravlja.

Stiže do Sesveta. Usplahireno shvati da su ga ljudi zarobili. Velike mu betonske ploče sužuju korito, koče tok. Automobili ga zagađuju. Školarci zatrpavaju otpadom i smećem. Potiho plače svojim mutnim suzama. Tko će ga spasiti? Tko će ga zaštititi? Gdje je sada onaj čisti izvor koji ga je veselio?

Žubori on i šapuće nam, no to mnogi ne čuju. Jedino djeca koja znaju sjesti pokraj njega čuju njegovu molbu: „ Ima toliko puno potočića poput mene na ovome svijetu. Pomozite mi, ja želim ponovno zasjati! Ne želim ovako izgledati. Pogledajte me samo kako sam prljav i ružan. Poslušajte me i recite cijelom svijetu: voda vam treba, čuvajte je jer tako čuvate ovaj svijet i život na njemu!“

Hoćemo li ga poslušati?

 

                                        Valentina Dušak, 5.c

                                       

 

Moje zeleno Prigorje

 

Moje zeleno Prigorje,

lijepo si poput slike

koju slikar riše,

ali tu ljepotu smeće briše.

 

                                       Moje zeleno Prigorje,

                                       lijepo si poput sna:

                                      samo neka bude reda,

                                      čuvajte prirodu

                                      i neće bit beda.

 

                                     Zato uzmimo vreće

                                     i u njih bacimo smeće,

                                    za djecu našu

                                   da u radosti rastu.

 

                                  Nek priroda bude čista,

                                  kao nekad ista,

                                  šume nek je maze,

                                  ljudi nek je paze.

 

Leon Koružnjak, 5.c

 

 

EKO- svijet

 

Zelena i plava boja

- domovina moja.

 

Plavi nek potok teče,

neka voda bude čista,

neka blista.

 

Kap po kap,

kiša se rađa.

Kap po kap,

pjesmu života pjeva.

 

Nek se livada zeleni,

probudi život sneni,

nek svijet pjeva

 proljetnu pjesmu.

 

Šareno cvijeće -

crno smeće!

Maknimo smeće,

nek život i dalje teče.

 

                           Klara Mišković, 5.b

 

 

   Vukovaru

 

Vukovar, grad heroja,

bio je grad boja

sve dok nije došao rat.

 

A onda su nestale lijepe riječi,

plan za bolji svijet,

osmijeh koji liječi.

 

Ljudi su svoju hrabrost

ugradili u grad:

grad su spasili, sebe žrtvovali.

 

O žrtvi Vukovara

pričat će se stoljećima,

iz našeg sjećanja

nikad neće biti

izbrisana.

Leon Koružnjak, 6.b

 

 

Sjećanja

 

Kada govorimo o ratu,

sjetimo se Vukovara.

Grada mnogih znamenitosti,

grada vučedolske golubice,

lijepoga grada,

grada u ruševinama.

I ljudi,

ponosnih što žive

u gradu heroju.

 

Klara Mišković, 6.b

 

                               Nikolina Mijatović, 6.

LIDRANO 2012.

 

Jesenji suton

 

Još jedan snažan zamah,

Još jedan nalet vjetra

Prije negoli sunce

Zaokrene svoja jedra.

 

Približava se večer,

Prolazi sat za satom,

A nebo sve više biva

Kao da je posuto zlatom.

 

Slutim zadnje šuštanje lišća,

Slutim rominjanje kiše,

Al nebo se i dalje zlati,

Vjetar grane drveća njiše.

 

Posljednje zrake sunca

Daju nebu čaroban sjaj.

Jata ptica lete prema jugu

Dajuć do znanja da ljetu je kraj.

                                                 Dora Kišur, 8.c

 

 

Traženje

 

Ponekad poželim

Da me puste svi na miru,

Da budem sama,

Sama na svijetu.

Poželim

Da sam oblak

Na plavetnom nebu,

Kap kiše

U toplom ljetnom danu,

Cvijet

U presahloj pustinji.

 

   - - -

 

Vrištim,

Plačem,

Urlam.

Shvaćam,

Slažem,

Razumijem,

Znam…

Ili ipak ne znam?

 

- - -

 

Oduprijeti se možeš

Jednom,

Drugi put nećeš:

Sve te sustigne,

A stalno bježiš.

Bježiš od riječi,

A znaš da istina piše

Između redaka.

Uvijek.

 

                                               Martina Kolak, 8.d

 

               A riječi naviru

 

Noć –

Najljepše vrijeme

Za ljubav,

Osjećaje skrivene

Duboko u srcu,

Tama puna

Srdžbe i tuge.

Noć –

Najljepše vrijeme

Za usamljene duše.

 

- - -

 

Kroz prozor pogledam:

Ulična svjetiljka svijetli.

Oblaci se nadvili

Nad ulicama grada,

Nekako nečujno, potajno…

Svi u dubokom snu,

Toplom krevetu.

Zna se tko je noću vani:

To su oni zbog kojih

Kroz prozor ne gledaš.

 

- - -

 

Papir, moja utjeha

Koja podnosi sve:

Riječi, i lake i teške,

Misli, nježne i krute,

Sve

Što treba,

I što ne treba.

 

- - -

 

Izluđena mislima

Punim papire,

Papire koji su mi tako dragi,

               Tako vrijedni,

Dragocjeni.

I dok god je riječi,

Moje hrvatske, na njemu,

Papir je jači

Od svega.                                         

                                                           Martina Kolak, 8.d

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju

preskoči na navigaciju